POČECI U AFRICI

U svojoj postojbini Africi rodezijski se gonič dokazao u lovu na raznoliku afričku divljač, prije svega lavove, leoparde, čaglje, babune, a zbog svoje brzine i okretnosti i u lovu na antilope. Loveći u skupini nekoliko bi pasa otkrilo blizinu lava, u tišini ga opkolili i izdvojili. Naizmjence bi se s raznih strana zalijetali prema lavu i, uzmičući uz nagli okret, oprezno izbjegavajući doseg lavljih šapa ili ralja, zadržavali bi ga do dolaska lovca na udaljenost koja mu osigurava siguran hitac. Samo hrabri, okretni i brzi - dakle najsposobniji psi - mogli su preživjeti takvu igru.

Međutim, njihova osnovna namjena bila je čuvanje domorodačkih naselja i stada od velikih grabežljivaca. Kasnije su postali pouzdani čuvari na imanjima i psi za pratnju. Preuzeli su i ulogu čuvara u južnoafričkim rudnicima dijamanata.

DANAS

U današnje vrijeme štite i prate turiste i istraživače na ekspedicijama po Africi. Kad osjete opasnost, iskaču iz terenskih vozila i u potpunoj tišini pretražuju teren. Ako otkriju moguću opasnost, vraćaju se i upozoravaju svoje vodiče. U stanju su zaustavljati i skretati skupine slonova s njihovog puta, što je izuzetno opasan posao.

I izvan svoje domovine rodezijski gonič se uspješno koristi u lovu, najčešće kao krvosljednik. Zanimljivo je da se u Australiji, između ostaloga, koristi za hvatanje živih divljih koza radi znanstvenih istraživanja. U Tasmaniji se rabi u lovu na klokane, koje zbog prevelikog broja smatraju štetočinama.

Dolaskom u Europu ridgeback dobiva višestruku namjenu. Postaje uvelike cijenjen kao kućni pas, pas za pratnju i društvo, zaštitu i čuvanje. U nekim se zemljama upotrebljava i kao policijski pas tragač. U Kanadi se koristi i kao vodič slijepih i slabovidnih osoba. Veoma je uspješan u sve popularnijoj agility disciplini, a zbog svoje iznimne brzine koristi se i u utrkama pasa.