PORIJEKLO

Porijeklo rodezijskih ridgebacka veže se uz stare i gotovo izumrle hotentotske pse. Hotentoti, nomadsko afričko pleme čiji se tragovi mogu pratiti unatrag više od tisuću godina, potječu s južnih granica nekadašnjeg egipatskog carstva (spominju se Etiopija, južni Sudan i Somalija). Budući da su kao stočarski narod neprekidno bili u pokretu, putujući kroz Tanzaniju, Zambiju i Zimbabve (Rodeziju), osim velikih rogatih volova i debelorepih ovaca vodili su sa sobom i svoje pse, čija je uloga bila dvojaka. Pse su upotrebljavali za lov, a istovremeno i kao čuvare stada od napada grabežljivaca. Riječ je bila o relativno niskim psima (45 cm visine), sličnima čaglju, s dlakom koja je na leđima rasla uzdignuta u suprotnom smjeru. Bili su to nelijepi psi, ali vrijedni i vrlo korisni u svakodnevnom suočavanju s opasnostima. Spominje se i druga vrsta pasa - hrtoliki, lagani psi koji su se isticali neobičnom brzinom i spretnošću, crveno-smeđe do žute boje.

Najstarije svjedočanstvo koje se odnosi na Hotentote i njihove pse pećinski je crtež nazvan “Dijaninim zavjetom”, pronađen na farmi Valhalla u Zimbabveu. Zanimljivo je i to da su hotentotski psi prvi put tako nazvani i opisani 1505. godine, a crtežom su prikazani u knjizi Davida Livingstona 1857. godine.

Herero, Bantu pleme koje se iz sjevernih krajeva postupno selilo prema Namibiji, također je sa sobom vodilo pse, no nešto drugačijih karakteristika. Bili su to oštri i teški, ali brzi psi također jelenje crvene do pšenične boje.

Sve tri vrste pasa povezivala je ista karakteristika - već spomenuta pruga dlake koja raste u suprotnom smjeru, a proteže se od grebena do početka slabinskog dijela, duž kralježnice.

RAĐANJE PASMINE

Tijekom 16. i 17. stoljeća bijeli su doseljenici, nizozemski Buri, Nijemci i Hugenoti koji su emigrirali u Južnu Afriku, doveli sa sobom svoje radne i lovačke pse. Spominju se bloodhoundi, pointeri, njemački ptičari, airedale terijeri, različiti tipovi mastifa, a nešto rjeđe i colliji i retriveri. Uočivši odlične lovačke karakteristike domorodačkih pasa, križali su ih sa svojim psima i tako dobili izvrsnog lovačkog psa i nepotkupljivog čuvara. Najbolje osobine nekoliko europskih pasmina u kombinaciji s hotentotskim psom, koji je odigrao najvažniju ulogu u razvoju nove pasmine, dale su odličnog lovačkog psa, osobito cijenjenog. Ridge je bio osobito cijenjen i zadržan je kao identifikacijska oznaka najkvalitetnijih pasa.

U stvaranju pasmine, između ostalih, spominju se misionar Charles Helm i slavni lovac na veliku divljač Cornelius van Rooyen, koji su osobitu pozornost posvećivali lovnim osobinama pasa pokušavajući zadržati sve dobre karakteristike, a uz to stvoriti psa koji će se što bolje odupirati bolesti i biti neosjetljiv na ubode insekata.

Godine 1902. osnovan je u Bulawayu “Lion Dog Club”, a 1922. godine, zahvaljujući ljubitelju pasmine i uzgajaču Francisu R. Barnesu, u Rodeziji je održan sastanak s namjerom da se odredi ime i standard pasmine. Prikazano je tridesetak pasa i koncipiran prvi standard pasmine (temeljen na dalmatinskom psu). Od 1922. godine ridgeback se uzgaja u Južnoj Africi i Rodeziji pod sadašnjim imenom kao priznata pasmina s vlastitim standardom. U rujnu 1924. godine registrirani su i prvi psi te pasmine, a Kennel Union of South Africa (KUSA) priznao ga je 1926. prvi put kao lovačkog psa.

Iz Afrike se taj ponosni lovac na lavove raširio po cijelom svijetu, stekavši simpatije svih ljubitelja pasa.

DALEKI ROĐACI?

Zanimljiva je i enigma povezanosti rodezijskog ridgebacka s psima iz jugoistočne Azije koje također karakterizira svojevrstan ridge na leđima: psima s otoka Phu Quoc u Tajlandskom zaljevu i današnjom pasminom thai ridgeback. Jedna je pretpostavka da su phu quoc psi uz pomoć feničkih trgovaca ili na neki drugi način dospjeli preko mora u Južnu Afriku i da od njih potječe hotentotski pas, a time, posredno, i rhodesian ridgeback. Druga je teorija da su psi s ridgeom zajedno s crnim robovima iz Afrike prevezeni u današnji Tajland. Nikada nije sa sigurnošću utvrđeno pravo prvenstva, međutim, vjeruje se da su ti psi svojevrsni srodnici.

Donedavno je thai ridgeback bio relativno nepoznat izvan istočnog Tajlanda. Pasmina ima karakteristike dobrog čuvara i lovačkog psa. Koristi se u lovu na jelene, tapire i ptice, kao čuvar stada i pratilac. Srednje je visok, kratkodlak, dobrih skakačkih sposobnosti, izuzetno aktivan i budan. Ima široku glavu s jakim obrazima i visoko postavljenim uspravnim ušima. Kratka dlaka javlja se u četiri boje: crnoj, crvenoj (od dubokog mahagonija do svijetle boje lješnjaka), plavoj (srebrnoj) i jelenjoj. Uz nepovjerljivost prema strancima, postojanje ridgea jedina je sličnost s rodezijskim goničem.